A šta je sa ostalih deset apostola (ne računajući Judu)?
Satana je planirao da i njih iskuša kao pšenicu na rešetu. Da li se Isus molio za njih?
Da, molio se. Ali nije tražio od Oca da sačuva njihovu veru na isti način na koji je štitio Petrovu veru.
Bog je te noći rešio Petra ponosa i oslanjanja na samog sebe u agoniji Sataninog rešeta. Ali ga nije pustio. Vratio ga je sebi, oprostio mu je, obnovio ga je i učvrstio je njegovu veru. A onda je Petrova misija postala da ojača ostalih deset apostola. „A ti, kad mi se vratiš, učvrsti svoju braću.“
Isus se pobrinuo za desetoricu tako što se pobrinuo za Petra. Oni koji su bili osnaženi postanu snažniji.
Ovde nalazimo jednu veliku lekciju za nas danas. Ponekad će se Bog direktno pozabaviti vama, jačajući vašu veru u ranim jutarnjim satima dok svi drugi spavaju. Ali većinu vremena (mogli bismo reći, 90% vremena) Bog će jačati našu veru kroz druge ljude.
Bog će nam poslati nekog Simona Petra koji donosi upravo reč blagodati koju nam je potrebna da ostanemo u veri: donosi neko svedočanstvo o tome kako „veče donosi plač, a jutro klicanje“ (Psalam 30:5).
Večna sigurnost je zajednički poduhvat. Kad god Bog ohrabri vaše srce obećanjem da će vaša vera opstati tokom Sataninog rešetanja, uzmite to ohrabrenje i udvostručite svoju radost upotrebivši je da osnažite svoju braću i sestre istom onom snagom kojom ste i vi osnaženi.
Ova dnevna pobožnost je odlomak iz „Iskušavanje Simona Petra.“