Judžin Park
Nakon što je KOVID-19 zaustavio svet, videli smo i lepu i ružnu stranu čovečanstva. Priče o požrtvovanosti radi drugoga nas inspirišu, kao na primer, priča o svešteniku koji je prepustio respirator nekom mlađem po cenu života. A neke druge priče otkrivaju nam ružniju stranu čovečanstva: gomilanje toalet papira, besposleni ljudi koji hrle na plaže i u barove, pa čak i rasizam i nasilje nad Azijatima u Americi.
0 Comments
Marko je nepristrasan i iskren u svom zapisivanju događaja od tog dana. U 16:8 nam govori da su žene, barem isprva, bile potpuno preneražene, da su pobegle da spase svoj život i ništa nisu rekle.
Ipak, jasno je da ova vest o vaskrsenju mora biti javljena. Božiji glasnik je rekao sledeće: „Nego, idite i recite njegovim učenicima i Petru: 'On ide pred vama u Galileju. Onde ćete ga videti, baš kao što vam je i rekao.'” (Marko 16:7) Drugim rečima, vest glasi: Isus je živ i srešćete se s njim baš kao što je i rekao. Evanđelista Marko nam skreće pažnju na različite načine na koje su ljudi reagovali na Isusovu smrt. Dok budemo razmatrali ove reakcije, postavite sebi pitanje o tome šta vidite kad razmišljate o Isusovoj smrti i kako reagujete na nju.
Kevin Haloran
Knjiga Izlaska je epsko delo. Jedan autsajder, vođa robova, suprotstavlja se najmoćnijem čoveku na svetu. Pada grad, dolazi najezda žaba, pa muva, rekama teče krv. Sve to pogađa najnapredniju naciju na planeti. Bog na čudesan način razdvaja more kako bi njegovi ljudi pobegli od onih koji su ih zarobili. To je tek prvi deo. Nije ni čudo što se knjiga Izlaska već dugo nalazi u centru pažnje Holivuda. Uzmimo dugometražne filmove „Deset Božijih zapovesti“ iz 1956. godine, „Princ Egipta“ iz 1998. i nešto noviji, „Izlazak: bogovi i kraljevi“ iz 2014. Iako su u ovim filmovima neke stvari prikazane ispravno, prava poruka se najčešće izgubi kako bi film više prijao ukusu modernih gledalaca ili da bi bio uzbudljiviji. To je velika šteta, jer prava priča o izlasku silno govori današnjem sekularnom svetu. U to sam uveren. Tim Savage
Dragi moji prijatelji u Hristu, Korona virus ima isti efekat na sve nas. Uništio nam je planove. Neki su imali plan da ostare s voljenima, ali pluća im nisu izdržala tu ubitačnu bolest. Neki su imali plan da izgrade stabilnu finansijsku budućnost. To je sad sve neizvesno, jer su mnogi ostali bez posla ili troše ušteđevinu koju su planirali da ulože u nešto. Ja sam imao plan da ohrabrim pastore i crkve u Evropi. To sad stoji po strani, jer su svi sastanci odloženi na bar tri meseca. Disanje, sam čin disanja, iscrpeo je njegove poslednje rezerve snage skoro do tačke pucanja. Vreme mu je isticalo i nije preostajalo još mnogo vremena pre nego što poslednji put udahne na ovoj zemlji. Nije mogao da spreči da mu misli odlutaju ka tome koliko je daha protraćio za vreme svog relativno kratkog života. Sve njegove prošle krađe – šta mu je to trebalo? Nekoliko trenutaka grešnih zadovoljstava sada je dovelo do ovoga – do smrtne presude. Sinclair Ferguson Kad sam došao k vama, braćo, nisam došao da vam uzvišenim rečima ili mudrošću objavim Božije svedočanstvo. Naime, odlučio sam da među vama ne znam ništa osim Isusa Hrista – i to raspetoga. Došao sam k vama u slabosti, sa strahom i velikim drhtanjem. Moj govor i moje propovedanje nisu se sastojali od ubedljivih reči ljudske mudrosti, nego od pokazivanja Duha i sile, da vaša vera ne bi bila zasnovana na ljudskoj mudrosti, nego na Božijoj sili. 1. Korinćanima 2:1–5 Lajonel Vindzor
Pre tačno godinu dana došlo je do brutalnog terorističkog napada na džamiju u mestu Krajstčerč, što je među nama izazvalo šok, strah i duboku nesigurnost. Sada, godinu dana kasnije, kad su sve veći napori da se suzbije pandemija COVID-19, opet se suočavamo sa činjenicom da su naš život i zajednice jako osetljivi i nesigurni. I iznova se suočavamo s pitanjem sigurnosti. Zapisao sam svoja razmišljanja o sigurnosti „Pitanje sigurnosti“ (A Question of Security) nakon pucnjave u Krajstčerču. To pitanje je jednako relevantno i za trenutnu situaciju. Da li se osećate sigurno? Evo odlomka iz Biblije koji direktno odgovara na ovo pitanje: S njim nas je vaskrsao i posadio nas na nebesima u Hristu Isusu, da bi u budućim vremenima pokazao preobilno bogatstvo svoje milosti u dobroti prema nama u Hristu Isusu. Efescima 2:6–7 Apostol Pavle ovde govori o sigurnosti koja pripada svakome ko veruje u Isusa Hrista. Ta sigurnost nije garancija da ćemo biti savršeno sigurni od bolesti, živeti u bezbednoj zemlji, imati siguran posao, sigurne finansije ili sigurne odnose s ljudima. To ipak jeste stvarna sigurnost, čvršća i dublje ukorenjena od bilo koje druge sigurnosti. Pa kakva je ta sigurnost i odakle dolazi? Zoran Tornjanski
Pre nego što će se dogoditi ova situacija sa virusom koji je zahvatio veliki deo sveta, pa i našu zemlju, u našoj zajednici smo čitali Poslanicu Jevrejima. Nedeljama smo čitali o tome koliko je Hrist bolji od svega što nude druge religije, i što nudi ovaj svet. Ta Poslanica je pisana jevrejskim hrišćanima koji su se pokolebali u veri, od kojih su neki razmišljali o tome da ostave Hrista i vrate se u staru religiju – Judaizam. Ova Poslanica govori o opasnosti otpadanja od vere, ali i pokazuje prelepo Evanđelje koje nas motiviše na istrajnost u veri. Nakon što je započelo vanredno stanje u našoj zemlji, i nakon što smo mi kao zajednica odlučili da nećemo imati okupljanja i službe do daljnjeg, počeo sam da razmišljam o istrajnosti u veri o kojoj sam propovedao nedeljama. Da li će vernici moći da istraju u veri sada kada nema javnih službi, kojih neće biti do daljnjeg? Učestvovanje na službama na kojima se molimo, pevamo Bogu, slušamo Božiju Reč i delimo hleb i vino jeste nešto od ključne važnosti za naš duhovni rast i za istrajnost u veri. Ali sada toga više nema. Iako se mi i sada okupljamo nedeljom u duhovnom smislu, i slavimo Boga nedeljom od 10č kod naših kuća, ipak to nije kao što je nekada bilo, i to nije ono pravo hrišćansko slavljenje i zajedništvo. Pomislio sam u sebi, a takođe sam i čuo ovo od jedne osobe: „Ako će neki hrišćani otpasti od vere, to će se sigurno desiti sada...“Prošlo je oko tri nedelje, i toliko vremena nismo imali službe i javna okupljanja. Kakav ovo uticaj ima na crkvu? Tim Keler
“...da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavola, i da oslobodi one koji su, bojeći se smrti, celog života bili u ropstvu” (Jevr.2:14,15).Smrt je veliki prekid. Otima od nas naše voljene, ili nas od njih. Smrt je veliki rascep. Cepa materijalni od nematerijalnog dela našeg bića. Razdvaja celovitu osobu, koja ne treba da bude bez tela ni trena. Smrt je velika uvreda. Podseća nas sve da smo, kako Šekspir kaže, hrana za crve. to edit. Mark Oden i Stefano Marioti
Zaista fascinantan društveni eksperiment. Šezdeset miliona ljudi u izolaciji tokom neodređenog broja dana, nedelja, ili čak meseci. Ovde u Italiji, trenutno je jedanaesti dan u kući „Velikog brata.“ Čak i bez kamera vlada osećaj napetosti i nestvarnosti. Pretpostavljam da će ovo na sve nas uticati drugačije. Za neke, to će biti vreme gomilanja zaliha, drugi će biti vođeni strahom, a za neke možda bude napetosti usled zajedničkog života u ograničenom prostoru. U Italiji, ljudi pronalaze brojne načine kako da prežive. Mnogi su se okrenuli kuvanju i korišćenju hrane kao utehe i skretanje pažnje sa nesigurnosti ovog vremena, dok drugi, poput prijatelja moje ćerke tinejdžerke, iščekuju sledeći serijal na Netfliksu. Za mnoge, preživljavanje izolacije čine „WhatsApp“ poruke, pune slika jela sa večere i duhovitih internet mima. Riste Micev Kada sam bio mali, ne znam ni kako, ni zašto, ni kojom prilikom, otišli smo u Grčku na neku plažu. Retko smo letovali jer često nismo imali sredstava za to, ali srećom Makedonija je blizu Grčke pa je moguće otići na plažu samo na jedan ili dva dana. Uglavnom, sećam se da sam se skinuo u kupaći, osetio toplo grčko sunce, stavio šlauf, i jedva dočekao da zaplivam. Bilo je to pravo uživanje za mene. Moje veštine plivanja bile su početničke, ali sa šlaufom oko struka, imao sam vere u sebe. Bez obzira na ustalasalo more, polako sam se oslobodio i probao sve i svašta. Od mojih silnih probanja, nekako se desilo da su moj trup i glava završili pod vodom, dok su moje noge sa sve šlaufom bespomoćno virile iznad vode i davale sve od sebe da situaciju preokrenu u moju korist. vreme je prolazilo, činilo se čitava večnost, nikoga nije bilo oko mene da mi pomogne, i mislio sam da je to kraj. Ni sam ne znam kako, uspeo sam nekako da se prevrnem, jedva nekako sam vrhovima prstiju dotakao tlo, da bih vrlo brzo potom krenuo ka obali i stajao na čvrstom tlu. Konačno sam odahnuo, uveren da sam za dlaku izbegao smrt. |
O člancimaProjekat Timotej sarađuje i spreman je na saradnju sa organizacijama sličnih uverenja, kao što je The Gospel Coalition. PT ima dozvolu za prevod i objavljivanje svih članaka sa ovog sajta. Arhiva
June 2020
Kategorije
All
|