Kad se suočimo sa patnjom, bilo u sopstvenom ili u tuđem životu, često se pitamo zašto oni koji ispovedaju veru u Boga i dalje pate. Zar nas Bog ne voli? Kakvu li to svrhu ima naša patnja?
Kad govori o temama bola i patnje, Biblija to čini u okviru saznanja da je Bog dobar, svemoćan i da ima večni plan: da stvori svoj narod koji će biti odraz njegovog Sina i da taj narod bezbedno dovede u slavu (Titu 2,14; Rimljanima 8,29; 2. Timoteju 4,18). Učiniće sve što je potrebno da postigne te ciljeve – čak i ako to uključuje privremenu patnju.
Evo nekoliko primera šta patnja može da postigne:
• Patnja nas sve izjednačuje. Patnja je uglavnom samo slika stvarnosti: živimo u palom i nesavršenom svetu. Svi doživljavamo bol, bolest i žalost. Sunce sija i kiša pada i pravednima i nepravednima (Matej 5,45). I pravedni i nepravedni žive s posledicama patnje.
• Patnja nas ispravlja. Kao što otac disciplinuje decu kako bi znala šta je ispravno i postupala kako treba, tako Bog ponekad koristi patnju da bi nas vratio na pravi put kad zalutamo (Jevrejima 12,5-13).
• Patnja nas izgrađuje. Patnja ne samo što nas ispravlja, već nam i gradi karakter (Jakovljeva 1,2-5). Da li ste se ikada za nekoga zapitali: „Kako li je postao tako optimističan? Kako može toliko da saoseća sa mnom?“ To je tako verovatno zato što je ta osoba i sama patila: u toj patnji je sazrela i naučila da se bolje brine o drugima.
• Patnja nas proslavlja. Bog u patnji uvek deluje kako bi proslavio sebe – ponekad se to dešava godinama, decenijama ili generacijama kasnije. Bog može da, kao što smo to videli kod slepog čoveka u 9. glavi Evanđelja po Jovanu, život pun bola i razočaranja upotrebi tako da na kraju postane čudesni primer njegove moći. Dok prolazimo kroz teško iskustvo, možda se pitamo zašto se to dešava, ali usput ćemo možda shvatiti: „A, zato sam toliko patio; upravo radi ovog trenutka, da se u njemu Bog proslavi.“
• Patnja je kosmička. Patnja nije uvek deo neke velike duhovne drame, ali ponekad i jeste. Jov je možda najznačajniji primer za to, jer ga je Bog upotrebio da pokaže Satani da čovek može da voli Boga i veruje mu zbog onoga ko Bog jeste, a ne zbog onoga što može da izvuče od njega (Jov 1).
U životu ćemo patiti. Ipak, ne moramo da patimo bez nade. U patnji možemo da se prisetimo velikih Božjih planova. Pitanje koje moramo sebi da postavimo nije „zašto?“, već „da li ću…?“ Da li ću verovati u Božja obećanja? Da li ću se uzdati u njegov plan? Da li ću mu verovati?