Dnevna pobožnost Džona Pajpera

Kada se Bog zakune samim sobom

„Pošto nije imao nekim većim da se zakune, zakleo se samim sobom, rekavši: Zaista ću te blagoslovi i silno umnožiti.“ (Jevrejima 6:13-14)

Postoji jedna Osoba čija je vrednost, slava, dostojanstvo, dragocenost, veličina, lepota i ugled viša od svih drugih vrednosti zajedno – deset hiljada puta više – naime, to je sam Bog. Dakle, kada se Bog zaklinje, on se zaklinje samim sobom.

Da je mogao da se zakune nečim većim, on bi se zakleo. Zašto? Da bi vam pružio snažno ohrabrenje u vašoj nadi. Ono što Bog govori zaklinjući se samim sobom jeste da je nemoguće da prekrši svoju reč obećanja da će nas blagosloviti, kao što je nemoguće da će ikada prezreti samoga sebe.

Bog je najveća vrednost u svemiru. Ne postoji ništa vrednije ni divnije od Boga. Dakle, Bog se zaklinje samim sobom. I čineći to, on kaže sledeće: „Želim da imaš što više pouzdanja u mene koliko je to moguće.“ Jer da je moguće više, kaže Jevrejima 6:13, on bi nam to dao. „Pošto nije imao nekim većim da se zakune, zakleo se samim sobom.“

Dakle, ovo je naš Bog, Bog koji seže onoliko visoko koliko može da dopre da nadahne našu nepokolebljivu nadu u njega. Stoga odjurite Bogu da nađete svoje utočište u njemu. Odvratite se od svih površnih, poražavajućih nada ovoga sveta, i položite svoju nadu u Boga. Ne postoji niko i ništa nalik Bogu koji je utočište i stena nade.