Ili da sažmemo suštinu: „Verom je Mojsije […] odbio […] da nakratko uživa u grehu […] jer je svoj pogled upro u nagradu“ (Jevrejima 11:24-26).
Vera nije zadovoljna kad u nečemu „nakratko uživa“, nego je izuzetno gladna radosti – radosti koja traje. Zauvek. A Božija reč kaže: „pun radosti pred tobom ću biti. Večne su divote u tvojoj desnici!“ (Psalam 16,11, NSP). Dakle, vera neće skrenuti u varljive užitke greha, neće tako lako odustati od svoje potrage za najvećom mogućom radošću.
Uloga Božije reči je da hrani verin apetit za Boga i da pri tome odbija moje srce od varljivog ukusa požude.
Požuda me isprva prevari, pa pomislim kako ću propustiti sjajno zadovoljstvo ako budem išao putem čistote. Ali onda uzimam mač Duha i počinjem da se borim.
- Čitam da je bolje da iskopam svoje oko nego da požudno gledam (Matej 5:29).
- Čitam da će Božiji mir biti sa mnom ako budem mislio na ono što je čisto, i lepo, i na dobrom glasu (Filipljanima 4:8-9).
- Čitam da razmišljanje o telu donosi smrt, a razmišljanje o Duhu život i mir (Rimljanima 8:6).
- Čitam da požuda vojuje protiv moje duše (Prva Petrova 2:11) i da uživanja ovog života guše život Duha (Luka 8:14).
- Ali najbolje od svega je što čitam da Bog ne uskraćuje nijedno dobro onima koji žive čestito (Psalam 84:11) i da će ljudi čistog srca gledati Boga (Matej 5:8).
Dok se molim da moja vera bude zadovoljena Božijim životom i mirom, mač Duha guli šećernu koru s otrova požude, pa ga vidim u pravom svetlu. Božijom milošću, njegova zanosna sila je slomljena.
Ovaj tekst za ličnu pobožnost preuzet je iz knjige Future Grace (Buduća milost, prim. prev.), str. 335–336