Istina za život

Tajanstveno proviđenje

„Gospod Bog zapovedi, te uzraste tikva nad Jonom da mu bude sen nad glavom da mu pomogne u muci njegovoj; i Jona se obradova tikvi veoma. Potom zapovedi Bog, te dođe crv u zoru sutradan, i podgrize tikvu, te usahnu.“ Jona 4,6-7

Kad je Jona otišao iz Ninevije, grad je spasen, ali je prorok postao pomalo mrzovoljan. Znao sam da ćeš da im oprostiš uprkos svem zlu koje su učinili, rekao je Gospodu. Više bih voleo da sam mrtav nego da mojim neprijateljima bude oprošteno (Jona 4,2-3).

Jona je sebi napravio malo sklonište (5. stih), verovatno od kamenja i opeke od blata; zbog visoke temperature je verovatno bilo neprijatno sedeti na otvorenom. Zamislimo ga u njegovoj kolibici kako želi da umre, ali odjednom primećuje divnu biljku kako raste odmah pored. Senka te biljke je umnogome smanjila vrelinu i Jona je bio vrlo, vrlo zadovoljan.

Ipak, zadovoljstvo je kratko trajalo. Isti Bog koji je dao da uzraste biljka koja je usrećila Jonu takođe je pustio da je crv izjede i uništi. Biljka nije svenula na neki neprirodan način, već usled normalnih procesa kojima upravlja Bog.

Bog Tvorac je vladar nad svime što je stvorio. Svojim tajanstvenim proviđenjem nastavio je da radi sa slugom i ostvaruje svoj plan. U Knjizi proroka Jone vidimo da se jedan izraz stalno ponavlja: „Bog zapovedi.“ Zapovedao je velikoj ribi, biljci, crvu, istočnom vetru – i sve je to bio izraz njegove ljubavi i brige prema sluzi (Jona 1,17; 4,8). Bilo da to čini preko džinovske ribe ili sitnog crva, Bog je delovao – a to čini i danas – upravljajući sve ka svom utvrđenom cilju.

O ovoj doktrini proviđenja govori Pitanje 27 Hajdelberškog katihizisa: „Šta podrazumeva Božje proviđenje?“ Odgovor glasi: „Božje proviđenje je njegova svemoćna i sveprisutna sila kojom, kao svojom rukom, drži nebesa, zemlju i sva stvorenja i tako upravlja njima da ni list ni travka, ni kiša ni suša, ni plodne ni jalove godine, ni hrana ni piće, ni zdravlje ni bolest, ni bogatstvo ni siromaštvo niti bilo šta drugo ne biva slučajno, već je sve vođeno njegovom očinskom rukom.“1

Na ovom životnom putovanju susrećemo i „biljke“ zbog kojih smo zadovoljni i srećni i „crve“ koji izgone udobnost ili društvo iz našeg života, ali možemo da budemo ohrabreni jer znamo da nismo u šaci neke slepe i fatalne sile. Naš nebeski Otac nas nežno grli i sve uređuje kako bi ostvario svoj krajnji cilj za naš život: da nas što više saobrazi sa svojim Sinom i dovede domu k sebi. Zato razmislite o svom životu. Gde su biljke? Gde su crvi? Da li ćete zahvaliti Bogu za oba, sigurni u saznanju da vam i jedno i drugo, zarad vašeg večnog dobra, daje Otac koji vas ljubi?

  1. Hajdelberški katihizis, Pitanje 27.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Jakovaljeva 1,9-18