Po statistici, od sto ljudi sto njih će umreti. Smrt je jedina izvesna stvar u životu. Kao hrišćani, mi se možda plašimo tog događaja, ali ne treba da se plašimo ishoda.
Ne treba da strepimo iz ovog razloga: Isus nije došao da bi nas jednostavno učinio malo srećnijima ili nam pomogao da steknemo nešto od svetskih bogatstava, već da spase grešnike i izbavi nas od suda.
Biblija nas uči da Božji sud i večna kazna sleduju onima čija imena nisu u Knjizi života (Otkrivenje 20,11-15). Kako onda da znamo da će se naše ime naći na njenim stranicama? Postoji samo jedan način: tako što ćemo verovati u Gospoda Isusa. Moramo da se okrenemo Hristu, koji će oprostiti onima koji mu dođu s pokajanjem i verom i opravdati ih. Dolazak Hristu ne podrazumeva samo intelektualnu saglasnost, iako je ona neophodna. Nije dovoljno samo razumom prihvatiti hrišćansku doktrinu. Moramo da shvatimo da nemamo ispravan odnos sa Bogom. Odrekli smo ga se i odbacili smo ga. Da bi nas Bog prihvatio, moramo da podredimo život njegovom blagonaklonom autoritetu i da se potpuno oslonimo na ono što je Hristos postigao na krstu.
Suština nije u tome da li verujemo u izvesne činjenice o Isusu i Bibliji niti u tome da li sada živimo uredno. Pitanje glasi: da li smo ikada postali toliko duhovno žedni da smo rekli: „Gospode Isuse Hriste, daj mi svoje žive vode tako da više ne ožednim“?
Ali šta ako nas Isus odbije? Šta ako ne treba da budemo u Knjizi života? Isus je na tu strepnju odgovorio obećanjem, govoreći: „Onoga koji ide k meni neću izbaciti“ (Jovan 6,37).
Shvatate li koliko je Božji poziv pun ljubavi? Da li ste čuli Božji poziv da potražite utočište u Isusu? Da li ga svaki dan čujete iznova i tražite zaklon u seni njegovih krila (Psalam 57,1)? Hajde da zajedno sa pesnikom kažemo:
Priđoh Isusu takav kakav sam,
Umoran, tužan i zlovoljan;
U njemu sebi nađoh mira,
U njemu sam zadovoljan.1
Ako smo našli sklonište u Sinu, onda sigurno znamo da je on svojom smrću poneo naše grehe i da nas, kad se on vrati, ne čeka strašni sud, već slavna dobrodošlica. Tada ćemo, čak i kad čujemo onu istinu da je „ljudima određeno da jednom umru“, imati mir u srcu.
- Horatius Bonar, “I Heard the Voice of Jesus Say“ (1846).