Istina za život

Ne sedimo besposleno

„Iđah mimo njive čoveka lenjog i mimo vinograda čoveka bezumnog; i gle, beše sve zaraslo u trnje i sve pokrio čkalj, i ograda im kamena razvaljena… Dok malo prospavaš, dok malo prodremlješ, dok malo sklopiš ruke da počineš…“ Priče 24,30-31, 33

Zamislite kako u šetnji nailazite na polusrušenu kuću obraslu korovom. Prvo što pomislite je da tu niko ne živi. Međutim, odjednom iza razbijenog prozora ugledate nekoga. Pitate se da vlasnik možda nije bolestan ili nesposoban da se stara o imanju. Onda ga vidite kako izlazi u dvorište, zdrav i prav. Shvatate da je jednostavno lenj.

To je, naravno, scena opisana u ovoj poslovici: imanje lenjivca i vinograd koji svedoče o njegovoj lenjosti.

Lenštine nemaju želju da žive u siromaštvu i sramoti: kad treba raditi, njihov stav obeležavaju osobine koje će i mnogi od nas naći u svom životu, ako su voljni da stanu pred ogledalo Božje reči.

Nije da lenjivac jednostavno leži u svom krevetu; on se vrti na njemu i pravi mnogo beskorisnih pokreta (Priče 26,14). On nikad ne odbija direktno da nešto uradi, već malo-pomalo odlaže zadatke, jedan po jedan, zavaravajući se kako će ih kasnije već obaviti.

Lenština je takođe majstor u smišljanju izgovora. Pošto nema nameru da radi, uvek nalazi razloge da i dalje sedi besposleno. Bacanje kese sa đubretom nije nimalo teško, ali lenština će umeti da opravda to što ne obavlja čak ni najjednostavnije stvari.

Ironično je, stoga, što su lenštine uvek gladne ispunjenja, pošto ga zahvaljujući takvom svom stavu nikad neće naći. Ono je uvek „tamo negde“, ali se nikad ne ostvaruje. Duša lenjivca čezne za nečim i nikada to ne dobija – ne zato što ne može, nego zato što neće. U svom izobilju mira, lenjivac je nemiran.

Kad lenjost postane naše glavno obeležje, možemo da ubeđujemo sebe kako smo spremni da istrčimo deset kilometara, da uradimo domaći ili dovršimo projekat – ali zapravo samo živimo u carstvu mašte, sve dok Božja sila i blagodat ne promene našu stvarnost.

Pazite se da besposlenost ne posmatrate kao neki sitan ili nevažan problem. Lenjost nije mana, nego greh. Ona može da malo-pomalo utiče na ceo naš život i poraste do nezamislivih razmera – a Satana čezne za tim da nas ušuška i umiri do konačnog poraza. Na koje ste načine u iskušenju da budete lenji? Šta odlažete, za šta pravite izgovore i zašto? Da li ćete se suočiti s tim grehom i zatražiti od Boga da vam pomogne da se nemilosrdno i istrajno obračunavate s njim?

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

2. Solunjanima 3,6-15