Da li ti je potrebna pomoć? Meni jeste. Gde tražiš tu pomoć?
Kad je psalmista podigao oči ka gorama i zapitao: „Odakle mi dolazi pomoć?”, odgovorio je: „Pomoć je meni od Gospoda“ − ne od gora, već od Boga koji ih je stvorio. „Pomoć je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju.”
On nas je tako podsetio na dve velike istine: Jedna je da je Bog moćni Tvorac, koji je iznad svih životnih problema; druga je da Bog nikad ne spava. „Ne dremlje čuvar tvoj.“
Bog neumorno radi. On se ne zamara. Posmatrajmo Boga kao nekoga ko radi u našem životu. Da, to je zadivljujuće. Često mislimo da u stvari mi radimo u Božjem životu. Ali Biblija želi da budemo zadivljeni činjenicom da je Bog taj koji radi u našem životu: „Otkako je veka ne ču se, niti se ušima dozna, niti oko vide Boga osim Tebe da bi tako učinio onima koji Ga čekaju“ (Isaija 64,4).
Bog neprekidno radi za nas. Ne uzima slobodne dane i ne spava. Štaviše, toliko je voljan da radi za nas da sam traži šta još može da uradi za one koji se uzdaju u njega: „Jer oči Gospodnje gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce celo prema Njemu“ (2. Dnevnika 16,9).
Bog voli da pokazuje svoju neumornu snagu, mudrost i dobrotu tako što radi za ljude koji se uzdaju u njega. Bog nam je to najpre pokazao kad je poslao svog Sina Isusa: „Sin čovečiji ne dođe da mu služe, nego da posluži“ (Marko 10,45). Isus radi za svoje sledbenike. On im služi. Evanđelje nije znak „traži se pomoć“, vać znak „ovde možete dobiti pomoć“.
U ovo moramo verovati − zaista verovati − da bismo se „radovali svagda“ (1. Solunjanima 5,16), „zahvaljivali svagda i za sve“ (Efescima 5,20), imali „mir Božji, koji prevazilazi svaki um“ (Filipljanima 4,7), da se ne bismo „brinuli ni za što“ (Filipljanima 4,6), mrzeli svoj život „u ovom svetu“ (Jovan 12,25) i „ljubili bližnje kao sebe same“ (Matej 22,39).
Kakva istina! Kakva stvarnost! Bog je budan dan i noć kako bi radio za one koji ga čekaju.