Dnevna pobožnost Džona Pajpera

Linkolnova promisao

„O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božijeg! Kako li su nedokučive njegove odluke i neistraživi njegovi putevi!“ Rimljanima 18,33

Abraham Linkoln, koji je rođen na današnji dan 1809. godine, bio je skeptičan, a ponekad čak i ciničan prema religiji do svojih četrdesetih godina. Dakle, vrlo je upečatljivo kako su lična i nacionalna patnja približile Linkolna stvarnosti postojanja Boga, umesto da ga od nje udalje.

1862. godine, kada je Linkoln imao 53 godine, umro je njegov jedanaestogodišnji sin Vili. Linkolnova supruga „pokušala je da se izbori sa svojom tugom stupajući u kontakt sa nju ejdž medijumima“. Linkoln se obratio Fineasu Gerliju, pastoru prezviterijanske crkve The New York Avenue u Vašingtonu.

Njihovih nekoliko dugih razgovora dovelo je do onoga što je Gerli opisao kao „obraćenje Hristu“. Linkoln se poverio da je „mnogo puta pao na kolena zbog snažnog uverenja da nemam kuda drugde da odem“.

Na sličan način ga je svakodnevno opsedao užas mrtvih i ranjenih vojnika. U Vašingtonu je tada bilo pedeset bolnica za ranjenike. Rotonda Kapitola raspolagala je sa dve hiljade kreveta za ranjene vojnike.

U tim privremenim bolnicama obično je umiralo pedeset vojnika dnevno. Sve to je uvelo Linkolna dublje u Božiju promisao. „Ne možemo da ne verujemo da Onaj koji je stvorio svet i dalje ne upravlja njime.“

Njegova najpoznatija izjava o Božijoj promisli u vezi sa građanskim ratom bio je njegov Drugi inauguralni govor, održan mesec dana pre nego što je ubijen. Izuzetan je po tome što Boga ne predstavlja ni kao pristalicu Unije, ni Konfederacije. Bog ima sopstvene ciljeve i ne opravdava greh ni sa jedne strane.

„Rado se nadamo — usrdno se molimo — da ova moćna ratna pošast brzo prođe…

Ipak, ako bude Božija volja da se nastavi, sve dok sve bogatstvo nagomilano tokom dve stotine godine neplaćenog truda robova ne bude natopljeno krvlju, i dok se za svaku kapi krvi izvučenu bičem, ne plati krvlju izvučenom mačem, još uvek se mora reći ono što je rečeno i pre tri hiljade godina: „Istiniti su sudovi Gospodnji –  pravedni su svi zajedno.“

Molim se za sve vas koji trpite gubitke, povrede i veliku tugu, da one u vama pobude, kao i u Linkolnu, dublje oslanjanje na beskrajnu mudrost i ljubav Božije nedokučive promisli, a ne isprazan fatalizam.

Ova dnevna pobožnost je odlomak iz „Puta Abrahama Linkolna do božanske promisli.“