Dnevna pobožnost Džona Pajpera

Marijin veličanstveni Bog

Moja duša veliča Gospoda i moj duh kliče u Bogu, mom Spasitelju, jer je video poniznost svoje služiteljke. Od sada će me svi naraštaji zvati srećnom, jer je Silni za mene učinio velika dela. Njegovo ime je sveto i on je iz pokolenja u pokolenje milostiv onima koji ga se boje. Silna je dela učinio svojom desnicom. Raspršio je ohole i njihovu uobraženost, vladare zbacio s prestola, a ponizne uzvisio. Gladne je nasitio dobrima, a bogate otpustio praznih ruku. Došao je da pomogne svome sluzi Izraelu, setio se da bude milostiv Avraamu i njegovim potomcima doveka, kao što je i obećao našim praocima. (Luka 1:46-55)

Marija je jasno videla izvanrednu istinu o Bogu – videla je kako se sprema da promeni tok ljudske istorije i kako nastupaju najvažnija tri desetleća svih vremena.

Gde je Bog zapravo bio? Bavio se dvema nepoznatim, skromnim ženama – jedna je bila stara nerotkinja (Jelisaveta), a druga mlada devica (Marija). Mariju je toliko dotaklo viđenje o Bogu i njegovoj ljubavi prema uniženima da je spevala pesmu koja je kasnije postala poznata pod nazivom „Magnifikat“ ili „Marijin hvalospev“.

Marija i Jelisaveta su predivne junakinje Lukinog izve­štaja. Dopala mu se njihova vera, a izgleda da su njihova uniženost, radosna poniznost i pokornost Bogu ostavili na njega najveći utisak, pa je to hteo da istakne i Teofilu, plemenitom čitaocu svog evanđelja.

Jelisaveta je rekla: „Čime sam zaslužila da majka moga Gospoda dolazi k meni?“ (Luka 1:43), a Marija je rekla da je Bog „video poniznost svoje služiteljke“ (Luka 1:48).

Ljudi poput Jelisavete i Marije – ljudi koji priznaju svoju uniženost i preneraženi su što se veličanstveni Bog spustio do njih – jedino njihove duše mogu istinski da veli­čaju Gospoda.