Vera ima nezasit apetit i želi da doživi što je više moguće Božje blagodati. Stoga ona žuri ka reci kojom Božja blagodat besplatno teče, a to je reka ljubavi.
Koja će nas druga sila naterati da napustimo udobnu dnevnu sobu i prepustimo se nevoljama i patnjama koje ljubav zahteva?
Šta će nas naterati…
- da pozdravimo stranca, iako smo stidljivi?
- da priđemo neprijatelju kad smo ozlojeđeni i tražimo pomirenje?
- da prvi put odvojimo desetak?
- da kolegama govorimo o Hristu, iako smo snebivljivi?
- da zovemo komšije da zajedno proučavamo Bibliju?
- da širimo evanđelje i u drugim kulturama?
- da stvorimo novu službu za alkoholičare?
- da žrtvujemo veče i prevezemo nekoga?
- da se jutrom molimo za obnovu?
Nijedno od ovih zahtevnih dela ljubavi se ne dešava samo od sebe. Njih podstiče novi apetit − apetit vere za najpotpuniji doživljaj Božje blagodati. Želimo više od Boga. A to želimo više nego što želimo sopstvenu sigurnost i udobnost, lišene svakog nemira.
Vera voli da se oslanja na Boga i da gleda kako čini čuda u nama. Stoga nas vera tera ka reci kojom moć Božje buduće blagodati slobodno teče − reci ljubavi.
Mislim da je Pavle to imao na umu kad je rekao da treba da sejemo u Duha (Galatima 6:8). Seme naše energije treba da verom posejemo u brazde za koje znamo da će s Duhom doneti plodove − a to su brazde ljubavi.