Vrlo je upadljiv način na koji se Pavle u svojim poslanicama obraća Timoteju. On tog mladića ne drži na distanci, već ga naziva svojim „dragim čedom“, svojim „čedom u Gospodu“ i „saradnikom“ u javljanju evanđelja (2. Timoteju 1,2; 1. Korinćanima 4,17; Rimljanima 16,21).
U početku možda ne pomišljamo da je baš Timotej trebalo da primi Pavlove reči ili pisma – bar nam se tako čini iz naše ljudske perspektive. Nije bio jak i zreo, već relativno mlad, fizički slab i plašljiv po prirodi – snebivljivi momak koji je sigurno izgledao previše neiskusno za ono što je radio. Kad bi se zabrinuo zbog nečega, to bi se odrazilo na njegov stomak (1. Timoteju 5,23). Nije bio baš najkvalifikovaniji kandidat. Pa ipak, tu nema ničeg neobičnog. Tako je kod većine vernih. Ovo može da se odnosi i na vas i na mene.
Pa opet, Timotej je bio Božji čovek.
Bio je Božji čovek jer ga je Bog odabrao. Bog voli da izabere muškarce i žene – pa i one koji su relativno mladi, po prirodi slabi ili krhki ili očigledno povučeni – i da kaže: Ovo imam za tebe. Ti si moj odabrani sluga za zadatak koji sam ti dodelio.
Bog je Džordža Vitfilda, evanđelistu iz 18. veka, upotrebio da desetine hiljada ljudi dovede spasonosnoj veri. Pa ipak, teret te službe bi ga često savladao. Jednom je propovedao u kapeli londonskog Tauera. Prisećajući se toga, Vitfild je rekao: „Kad sam se popeo na propovedaonicu, svi su me gledali podsmešljivo zbog moje mladosti; međutim, uskoro su se uozbiljili i počeli su pažljivo da slušaju.“1 Zašto se reakcija slušalaca promenila? Odgovor je jednostavan – Vitfild je, baš kao i Timotej, bio Božji odabrani čovek. Kako li je samo Timotej pažljivo čitao Pavlov pozdrav, koji ga je podsetio na izvor njegove snage! Bog je otkupio i poslao Timoteja i Bog će mu dati blagodat u svakom iskušenju, milost u neuspesima i mir pred opasnostima i sumnjama.
Šta je vama i meni potrebno danas? Baš ono što je trebalo i Timoteju: blagodat, milost i mir. Sve je to bilo na raspolaganju Timoteju, a i nama je na raspolaganju danas. Zato možemo da se oslonimo na Boga i sve što nam u Hristu daje. On može da se pobrine za svaku našu potrebu i osposobiće nas za svaki zadatak na koji nas pozove.
- George Whitefield’s Journals (1737-1741), ur. William V. Davis (Scholars’ Facsimiles and Reprints, 1969), str. 57.