U nekim crkvama se redovno govori o tome kako je Bog svima otac i kako su, samim tim, ljudi jedni drugima braća. Ipak, treba da znamo da takve tvrdnje imaju svojih ograničenja. Iako je u izvesnom smislu tačno da smo, samim tim što smo stvoreni, svi Božja deca, Novi zavet nas podseća da smo takođe „deca gneva“ – deca koja su izgubljena i koja tek moraju da budu usvojena u Božju porodicu (Efescima 2,3).
Božja deca ne postajemo putem nekakvog prirodnog procesa. To nije utkano u čovekovu genetiku niti je rezultat ljudskog truda. Niko se nije već rodio kao pripadnik Božjeg carstva – i zato je Isus rekao Nikodimu, religioznom čoveku s besprekornim jevrejskim rodoslovom, da mora ponovo da se rodi (Jovan 3,3). Kad postajemo Božje dete, to je duhovni proces – nešto što Bog u svojoj milosti i blagodati radi umesto nas.
Razmislimo o fizičkom rođenju. Nad njim nismo imali nikakvu kontrolu. To nije bilo nešto što smo sami postigli. Isto važi i za novo rođenje u Hristu. Kad Bog učini da se neko ponovo rodi, novi život koji nastaje moguć je jedino zahvaljujući njegovom autoritetu. Samo on može da nam da pravo da postanemo njegova deca.
Priča se da je car Napoleon jednom zamalo pao sa konja: ispustio je uzde nakratko da bi pročitao neke papire koje je poneo. Kad je konj počeo da se propinje, jedan mladi desetar je priskočio u pomoć i zauzdao ga. Napoleon mu je rekao: „Hvala vam, kapetane.“ „Koje čete, gospodine?“, zapitao ga je vojnik. „Moje garde“, odgovorio je Napoleon.1
U jednom jedinom trenu taj čovek je dobio unapređenje koje mu je omogućilo pristup u generalštab i mesto među carevim oficirima. Kad bi ga drugi zapitali čime se bavi, mogao je da kaže da je kapetan garde po zapovesti samog cara.
Ako ste primili Isusa kao Gospoda i Spasitelja, onda ste Božje dete. Bog je vašem životu dao novi identitet koji niko ne može da ospori. Možete živeti s veličanstvenim uverenjem da vam je Isus, Car careva i kapetan vašeg spasenja, omogućio da budete ubrojani u Božju decu. To je velika istina koja je sada u srcu vašeg identiteta, ko god da ste i šta god da vam se dešava u životu. To je velika istina koja vam omogućava da u svaki dan zakoračite uzdignute glave, uvereni da ste, šta god da se desi, Božje dete.
- James Montgomery Boice, The Gospel of John: An Expositional Commentary (Zondervan, 1975), 1. tom, str. 89.