U izvesnom smislu, najbolji sažetak biblijske poruke i najdublja istina u ovom svemiru jednostavno glasi: Isus Hristos je Gospod.
Većina teologa se slaže da „ime“ koje Pavle spominje u 9. stihu može da bude samo „Gospod“ (Filipljanima 2,11). Ovde je grčka reč za „Gospoda“ kirios; ona se u Septuaginti (grčkom prevodu Starog zaveta) više od 6.000 puta koristi i kao prevod Božjeg imena Jahve – imena koje se u većini Biblija danas prevodi upravo kao Gospod. Pavlova implicitna upotreba Božjeg imena naglašava Isusovo božansko poreklo, nakon podsećanja na njegovu poniznost u zemaljskom životu.
Ime Jahve se sastoji od četiri suglasnika (JHVH) i u suštini je gotovo neizgovorljivo u hebrejskom – to i nije slučajno, jer Jevreji se nisu usuđivali da Božje ime prevale preko usana. Pa ipak je Jahve, neopisivi Bog, došao na zemlju kao utelovljeni Hristos i otkrio se ljudima. Ponizno je otišao na krst i potom je uzdignut na najviše mesto – ono koje mu s pravom i pripada – gde mu je dato ime „koje je nad svakim imenom“. Jedan od tumača Biblije je rekao: „On je svoje neopisivo ime promenio u ime koje čovek može da izgovori i koje će ceo svet poželeti.“ U onome koji nosi ovo ime Božje veličanstvo se „zaodenulo haljinama milosti.“1
Starozavetno proroštvo stalno iznova naglašava tu ideju. U Isaiji 45 Bog daje opis koji se odnosi isključivo na njega: „Nema osim mene drugog Boga, nema Boga pravednog i Spasitelja drugog osim mene“ (Isaija 45,21). Pavle, koji je nekada bio ljuti protivnik Hristu i njegovim sledbenicima, pruža nam baš ovakav opis Hrista, a taj opis je istovremeno impresivna objava njegovog božanskog porekla. On ističe da je Isus javno postavljen na taj visoki položaj koji mu je pripadao i pre nego što je došao na zemlju i bio ponižen umesto nas. On sad sedi s Očeve desne strane. Njegovo veličanstvo vide svi koji ga poznaju kao Spasitelja. Njegov identitet je jasno vidljiv i nesumnjiv.
Bog je jedini Spasitelj – a Isus jeste taj Spasitelj za koga je rečeno: „Ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on spasti narod svoj od grehova njihovih“ (Matej 1,21). Godinama nakon što su se Pavlu otvorile oči da vidi istinu o Isusu, mi u njegovim rečima upućenim Filipljanima i dalje možemo da primetimo osećaj strahopoštovanja i ljubavi. Isus Hristos je Gospod. Njegovo ime je iznad svakog drugog. Pavle nije dozvolio da ga uljuljka poznavanje te istine. To ne smemo da dozvolimo ni mi. Zastanimo sada i dopustimo svakoj reči da nas podstakne na strahopoštovanje prema ovom čoveku: Isus, Spasitelj svog naroda… Hristos, davno obećani car… je Gospod, neopisivi, otkriveni Bog. A mi možemo da ga nazovemo „bratom“ (Jevrejima 2,11).
1. Jeremy Taylor, “Considerations upon the Circumcision of the Holy Child Jesus” u The Great Exemplar of Sanctity and Holy Life According to the Christian Institution, Described in the History of the Life and Death of the Ever Blessed Jesus Christ, the Saviour of the World (1649), str. 61.
