Istina za život

Ne svetite se

„Ne svetite se sami, dragi moji, nego dajte mesta gnevu Božijem.“ Rimljanima 12,19

Osveta je jedan od naših najprirodnijih instikata. Tako svet funkcioniše, jer živimo u surovom svetu u kome čovek ne trpi da mu bilo šta stoji na putu. Zato je osveta prirodna reakcija na naneseno zlo – ali ne i hrišćanska. Stoga moramo neprekidno da se čuvamo tog poriva. Ako smo juče izbegli da se osvetimo, to ne znači da ćemo i danas uspeti.

Možda najočitiji primer za to danas predstavlja oblast sporta: tu vidimo kako lako osveta postaje motivacija za naše planove i postupke. Ako nas protivnički igrač faulira, a sudija to ne vidi i ne kazni, šta radimo? Instinktivno se trudimo da mu uzvratimo. Zato planiramo i biramo trenutak da „budemo kvit“. A kao u sportu, isto se dešava i u životu – ako ne u ponašanju, onda bar u našim maštarijama.

Ali Sveto pismo tu staje na put našem prirodnom instinktu rečima „Ne svetite se.“

Pavle nije samo podvukao ovaj princip; on ga je i pokazao. Služio je u okruženju koje mu je dalo svaki razlog za osvetu: bio je sramoćen, prebijan, izložen podsmehu i zatvaran; najverovatnije je bio još živ kad je car Neron koristio hrišćane kao žive baklje za dvorište svoje palate. Naložio bi da se verni Isusovi sledbenici vežu za voskom namazane kočeve pobijene u zemlju. Potom bi naredio da ih zapale kao baklje – ali zapovest je i dalje bila: „Ne svetite se.“

Često ne uspevamo da napravimo razliku između primene božanskog zakona, što samo Bog sme da radi, primene krivičnog zakona, za šta je odgovorna državna vlast koju je Bog postavio (Rimljanima 13,1-4) i praktikovanja lične osvete, koju nam Biblija ne dozvoljava. Država dopušta da težimo za pravdom kad je reč o kriminalu – pritom imamo na umu da ta pravda neće uvek biti savršena niti konačna; ipak, pre svega smo pozvani da se uzdamo u Božju pravdu, baš kao što se u nju uzdao i njegov Sin (1. Petrova 2,23). Moramo živeti s mišlju da danas verovatno nije dan konačnog suda i da vi i ja definitivno nismo sudije.

Pošto smo žitelji večnog carstva, naš poziv je vezan za njega više nego za bilo koje zemaljsko carstvo. Neverni neće biti privučeni Hristu ako vide kako se njegovi sledbenici, koji inače tvrde da je on pravedni Sudija, ponašaju kao da oni sami imaju pravo da sude i kažnjavaju. Naši postupci utiču na ljude oko nas koji se bore s grehom. Neka ih naša ljubav zadobije za Hrista; ne dajmo da im naša osveta bude povod da ga odbace.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Rimljanima 12,9-21