Volim da plaćam račune. Njihovi iznosi i dinamika stizanja me baš i ne oduševljavaju, ali kad ih platim, osećaj je divan. Ranije, kad su se češće plaćali lično, bilo je pravo zadovoljstvo dobiti od šalterskog službenika isečak s potvrdom da ste platili.
U ovim stihovima Isus svoju smrt opisuje izrazom iz naslova: „otkup za mnoge“. Nekoliko primera iz Starog zaveta moglo bi da nam malo razjasni zašto je Isus ovde upotrebio baš reč „otkup“.
Po jevrejskom zakonu, kad bi vo ubio nekoga, i vo i vlasnik bi bili kažnjeni smrću. Međutim, postojala je mogućnost da vlasnik da otkup za svoj život (2. Mojsijeva 21,29-30). Drugim rečima, vlasnik životinje bi plaćanjem izvesne sume novca mogao da kupi sopstveni život. Isto je važilo i za oslobađanje rođaka iz položaja sluge ili povratak imanja (vidi 3. Mojsijeva 25). U svakom slučaju, otkup je podrazumevao presudnu novčanu intervenciju radi oslobađanja iz nekog vida robovanja.
Svi ovi primeri iz Starog zaveta bili su vezani za materijalne probleme. Međutim, Isus ovde govori o moralnim neprilikama. Mi smo uvredili Boga i greh nas je zarobio. Isus je objasnio da nas samo njegova odlučna intervencija – skupa kupovina našeg života – može osloboditi i isceliti. Kao što je pesnik rekao: „On uze grehe i tuge moje i prihvati ih kao svoje.“1
Hristos je naš otkup. On nas je „iskupio od kletve zakona time što je postao kletva za nas“ da bismo se, kad poverujemo u njega, oslobodili svog ropstva (Galatima 3,13). Svojom smrću Isus je izmirio račun za sve koji veruju u njega. Njegov povik „Svršeno je“ preveden je grčkom rečju tetelestai, koja se obično koristila na računima da označi da su plaćeni (Jovan 19,30). Otac nam je, vaskrsenjem svog Sina, dao priznanicu da je plaćeno. Dug za koji smo s pravom terećeni i koji je bio prevelik da bismo ga platili sada je nedvosmisleno imao pečat „plaćeno“.
Ponekad će nam se Zli usprotiviti i sopstveno srce će početi da nas optužuje. „Zaista ti je oprošteno? E, s ovim grehom si prekardašio! Da li te Bog stvarno voli? Stvarno ti je zagarantovano mesto u večnoj slavi?“ Kad čujete ovakve šapate, setite se da je Hristos lično pristupio sudijskoj stolici i izmirio vaš račun. Otac ga je podigao iz mrtvih, stoga potpunu sigurnost uvek možemo pronaći u činjenici da ni za jednu od ovih optužbi Bog više ne zahteva isplatu. Naš račun je izmiren jednom za sva vremena. Otkupljeni smo.
- Charles H. Gabriel, “My Savior’s Love“ (1905).