Istina za život

Primerna posvećenost

„A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin… razdreše haljine svoje. I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevih govoreći: Zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. Ako smo mili Gospodu, On će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mleko i med’.“ 4. Mojsijeva 14,6-8

Trećeg maja 1953, avion na liniji London-Singapur srušio se 35 kilometara severoistočno od Kolkate u Indiji. Niko nije preživeo. U avionu je bio i Fred Mičel, koji je deset godina pre toga postao direktor Misije za centralnu Kinu. U biografiji je opisan kao „običan čovek sa sela, iz radničke porodice; veći deo života proveo je kao provincijski apotekar i – verovao je Bogu.“1

Dok Halev, Jefonijin sin, nije postao uhoda koju je Mojsije poslao da izvidi zemlju koju je Bog obećao svom narodu, nije bilo ničega što bi ukazivalo na to da je posebno značajan ili ugledan. Ali gotovo je sigurno da je u tim uobičajenim iskustvima jednoličnog života Bog oblikovao i razvio karakter kakav nam je otkriven u 14. glavi Četvrte Mojsijeve.

Karakter se otkriva u vreme krize. Kad su se izrailjske uhode vratile da izveste šta su otkrile u Hanaanu, rekle su da su gradovi utvrđeni: „Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas… činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci“ (4. Mojsijeva 13,31, 33). A narod je reagovao tako što je optužio Boga da ih je doveo u zemlju gde će biti pobijeni (14,3).

U svemu tome se ističe Halevova posvećenost Bogu. Bio je spreman da se suprotstavi plimi opšteprihvaćenog mišljenja. Kad su ostale uhode preporučile da se ne ulazi u obećanu zemlju, on im se usprotivio. Kad su se svi pobunili protiv Boga, nije hteo da im se priključi. On i njegov verni prijatelj Isus Navin bili su jedini koji su savetovali narodu da hrabro posluša Boga.

Halev je bio siguran u to šta bi uz Božju silu moglo da se postigne. Nije poricao da je istina ono što su ostale uhode rekle; jednostavno je to posmatrao iz drugačije perspektive. Nije se uzdao u svoju sposobnost niti sposobnost Izrailjaca, već u Božju moć i pouzdanost njegovog karaktera. U opštem strahu bio je čovek vere. Znao je da i skakavac kome Bog pomaže može da učini velike stvari.

Iako nam se možda čini da nam se život sastoji od rutinskih stvari, čak i u običnom uvek možemo da potražimo Boga. On će i u najsvetovnijim trenucima kovati naš karakter da bismo i mi postali hrabri u svim okolnostima. Bog ne traži divove da preko njih ostvaruje svoje ciljeve. On traga za običnim ljudima koji su spremni da mu veruju, da istupe u toj veri i hrabro se pokore. Ništa vas ne sprečava da budete takva osoba danas.

1. Phyllis Thompson, Climbing on Track: A Biography of Fred Mitchell (China Inland Mission, 1953), str. 12.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

4. Mojsijeva 13,25 – 14,25