Naše zajedništvo sa Bogom u Gospodu Isusu Hristu svoj najglavniji izraz ima u našim molitvama. One su dokaz našeg odnosa s njim. On sa nama ne govori samo preko svoje Reči, već nam je dao i tu neverovatnu privilegiju da s njim komuniciramo u molitvi.
Pismo nam pruža više izveštaja o molitvenom životu samog Isusa. Što se bolje upoznajemo s njima, to više shvatamo da je Isus doživljavao molitvu kao svetu naviku. Redovno se molio rano ujutru iznoseći pred svog Oca planove za taj dan. Molitva na tihom i izdvojenom mestu omogućila je Isusu da čuje Očev glas usred buke mnoštva ljudi, pa čak i zahteva njegovih učenika. Molitva je stvarala kontekst ili osnovu za sve odluke koje je morao da donese.
Isusove molitvene navike su podstakle učenike da ga zamole: „Gospode, nauči nas da se molimo.“ Očigledno su ih iznenadile Isusove snažne i usredsređene molitve; njihovo srce je postalo željno iste takve bliskosti sa Ocem.
Odgovarajući im na zahtev, Isus ih je poučio da „ne govore mnogo“ i da ne „misle da će zbog mnogih reči biti uslišeni“ (Matej 6,7). Drugim rečima, kad se molimo, ne treba da brbljamo ili monotono odugovlačimo. U primeru koji im je Isus dao – a to je molitva Očenaš – otkrivamo da Božja duhovna deca slobodno mogu da se jednostavno i direktno obrate Bogu kao svom nebeskom Ocu.
A za šta treba da se molimo? Za početak, da se Božje ime poštuje kako treba, da dovede svoje carstvo u nas i oko nas i da se pobrine za naše svakodnevne potrebe. Treba da priznamo svoju potrebu za svakodnevnim pokajanjem, neophodnost da oprostimo drugima i činjenicu da u našim iskušenjima zavisimo od Boga. U molitvi, objasnio je Isus, treba da tražimo da u svakodnevnom životu vidimo Božju slavu i milost.
U našem hrišćanskom hodočašću verovatno nema ničeg važnijeg – niti težeg za održavanje – od smislenog molitvenog života. Ipak, evo pomoći. Ako je Isus, uzvišeni Božji Sin, morao da se moli, onda moramo i mi. Ta misao treba da nas učini poniznima i natera da kleknemo. A kad smo već na kolenima, možemo slobodno da koristimo Očenaš kao pomoć u sopstvenoj molitvi. Bog nam je dao tu veliku privilegiju da mu priđemo u molitvi i da mu se obratimo kao Ocu. On stoji, spreman da sluša i da pomogne. Smatrajte molitvu svetom navikom, a ne neobaveznim dodatkom.