Istina za život

Sloga u Gospodu

„Evodiju molim i Sintihu molim da jedno misle u Gospodu. Da, molim i tebe, pravi druže, pomaži im, jer su se sa mnom zajedno borile u propovedanju evanđelja s Klimentom i ostalim mojim saradnicima, čija su imena u knjizi života.“ Filipljanima 4,2-3

Razdori uništavaju crkve iznutra.

Zato je Pavle tako ozbiljno shvatio izveštaje crkve u Filipima o dvema ženama koje su otpale. Odvojio je prostora u svojoj poslanici kako bi ih „molio“ da „jedno misle“. Svojim pristupom rešavanju nesuglasica između Evodije i Sintihe apostol nam daje model pomirenja koji nam može pomoći. On jasno kaže da moramo upamtiti da smo međusobno povezani kao braća i sestre „u Gospodu“. Taj izraz objašnjava kakvi smo u suštini: ne pripadamo sami sebi, već Hristu.

Pavle zato moli Evodiju i Sintihu da se sete da su „u Gospodu“ jedno i da se pokore Božjem nauku datom preko apostola, baš kao što se mi sada pokoravamo Božjoj reči koja nam je data u Svetom pismu. Biblija jasno kaže da mi, kao hrišćani, najpre moramo da volimo Boga i služimo mu. Dok se trudimo da mu udovoljimo, Bog će tako delovati u našem srcu da ćemo poželeti da služimo i bližnjima na njihovo dobro, tj. da ih gradimo (Rimljanima 15,2).

Kad zaboravimo da pripadamo isključivo Hristu, brzo ćemo početi da sledimo sopstvene planove, utvrđujemo sopstvene ciljeve i borimo se za sopstvena prava – pritom ćemo rado uskakati u raspravu sa svima koji se ne slažu s nama. Usled razdora verni počinju da se bave tričarijama i marginalnim stvarima koje crpe energiju i njima i svima ostalima koji su umešani u razdor. Tada crkva postaje okrenuta sebi, umesto da seže spolja, ka drugima. Nezamislivo je da uporno zahtevamo svoje kad pripadamo Spasitelju koji to nikad nije činio. Da je Isus o sebi razmišljao onako kako mi često i lako razmišljamo o sebi, ne bi bilo utelovljenja, ne bi bilo krsta, ne bi bilo oproštaja i ne bismo se nadali nebu.

Ne treba da se pretvaramo da nesloga ne postoji među vernima. Ona je tu. Međutim, kao zajednica otkupljenih, u snazi i na temelju našeg jedinstva u Gospodu treba da prevaziđemo tu neslogu. Ne možemo stalno biti usredsređeni na sebe. Dok lečimo i popravljamo narušene odnose, moramo da oponašamo Hrista i iniciramo pomirenje.

Ovo je poziv upućen svima nama. Ako se danas nađete u koži Evodije i Sintihe, onda je poziv za vas možda težak, ali jasan: „Jedno mislite u Gospodu.“ Šta god da vas razdvaja, vaše zajedništvo s drugim hrišćanima je jače. A ako se danas nađete u crkvi s Evodijom i Sintihom, pozvani ste da postupite kao što je Pavle naložio svom „pravom drugu“: pomozite posvađanima da se pomire. Prava ljubav preuzima inicijativu. Prava ljubav se meša. Prava ljubav ne daje podelama da kvare, već se zalaže za jedinstvo koje izgrađuje.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Jovan 17,1-26