Sjedinjene Države nikad nisu bile naklonjene nadmoćnim vladarima i neograničenoj vlasti. Draže nam je da glasamo za nekoga, zovemo ga ako je neophodno i glasanjem ga skinemo s tog položaja kad tako odlučimo! A ako smo iskreni, ovakav pristup često imamo i sa Bogom. Više volimo da mi kontrolišemo nego da budemo pod kontrolom.
Međutim, na Boga ne možemo tako da utičemo niti da ga saobrazimo sebi. On je nadmoćni Gospod čije je postojanje u potpunom kontrastu s našom ljudskom krhkošću i ograničenom prirodom. Mi smo kao trava i prolećno cveće koje se suši i opada. Bog nije takav; on u celoj večnosti vlada i upravlja nad svime. Čak i njegova reč ostaje doveka (Isaija 40,6-8).
U svojoj nadmoći, Bog je postigao nešto zadivljujuće: pobedio je greh i smrt. U svojoj ogromnoj mudrosti, on, Zakonodavac, došao je u Isusu. Pokorio se svakom zakonu koji je dao i ispunio ga je, a zatim je umro umesto grešnika kako bi platio naš dug i dao nam večni život. Petar je propovedao: „Ali ga Bog… podiže… jer nije bilo mogućno da ga smrt drži“ (Dela 2,24). Ta pobeda je njegova.
Međutim, iako je Bog nadmoćni Gospod, on je i naš dobri pastir. On svom narodu ne prilazi kao neki slavni general pred bitku, već priziva sebi svoje stado i vodi ga sa saosećanjem. Oni koji su nekad bili tužni, otuđeni, krivi i koji su živeli u strahu od smrti, sada su oslobođeni. On pobedonosno objavljuje: „Čuvao sam ih u tvoje ime, koje si mi dao, i sačuvao sam ih, i ni jedan od njih ne propade“ (Jovan 17,12).
Možemo da se radujemo Božjoj nadmoći, jer je on i moćan i nežan; on je pastir koji želi da dovede sebi izgubljene i ispuni svoje poslanje. Kad je na delu, njegov glas govori i gluvi odjednom čuju; njegova svetlost sija i slepi odjednom vide. Okupljeni smo u srcu ovog dobrog pastira i možemo živeti s uzdanjem da ovaj svet pripada našem nadmoćnom Ocu.
Hrišćani su u životu, između ostalog, pozvani da Boga posmatraju kao dovoljno velikog: da ga poznaju kao „Gospoda Boga“ koji dolazi „kao silan junak“ ipred kime stoje sa divljenjem i strahopoštovanjem, i kao onoga koji će „svojom rukom skupiti jaganjce“ i koga slede kao bliskog prijatelja. Gospod Isus je i Lav i Jagnje (Otkrivenje 5,5-6). Šta vam je od toga najteže da upamtite i po čemu vam je najteže da živite? Imajte na umu oba i onda ćete ga i slušati i radovati mu se jer će vam biti i nadmoćni vladar i pastir.