Istina za život

Hoću da progledam

„Poče vikati i govoriti: Sine Davidov, Isuse, smiluj se na mene. A mnogi su mu pretili – da ućuti; ali on još više vikaše: Sine Davidov, smiluj se na mene. Isus stade i reče: pozovite ga.“ Marko 10,47-49

Slepi čovek je, kako se Pasha približavala, slušao kako se sve više ljudi okuplja. U vazduhu se osećalo iščekivanje. Većina nije imala vremena da se zaustavi, a svakako ne radi stalno prisutnih prosjaka koji su obično ležali kod gradskih kapija. Oni su uvek bili tamo i ljudi s oboda Jerihona su ih dobro poznavali. Mnogi od okupljenih su verovatno i ranije viđali slepog čoveka Vartimeja, i to toliko često da ga više nisu ni primećivali.

Masa je bila toliko opčinjena Isusom da je Vartimeja verovatno smatrala prevelikom smetnjom. Na njegove pozive na milost reagovali su grdnjom i ućutkivanjem: vidimo da su smatrali da ovaj marginalizovani član društva očito ne može nikako doprineti onome što Isus radi. Međutim, upravo su ti pokušaji da ga utišaju bili prepreka Isusovoj misiji – misiji onoga koga su tvrdili da slede – kao i samom cilju koji su mislili da ostvaruju.

Ovaj slepi čovek, međutim, nije pokazao samo usputno zanimanje za Isusa; nastavio je da ga doziva. Markov izveštaj pokazuje savršeno Hristovo saosećanje jednostavnom rečenicom: „Isus stade.“ To su dve reči milosti. Možete li da zamislite reakciju mase kad je Isus onima koji su ga grdili rekao: „Pozovite ga“? Sigurno su s pravom osetili stid!

Možda u vašem životu ima ljudi za koje vam je teško da se molite. Možda neke od njih želite samo da ukorite ili ignorišete. Možda ne želite da se upuštate u neprijatnosti. Ponekad nam je neku osobu posebno nelagodno da pozovemo u crkvu, da sedimo ili jedemo s njom i, uopšte, budemo uključeni u njen život. Sve nam je kod nje previše zapetljano i zahteva vremena i truda. Više bismo voleli da čuju evanđelje od nekog drugog. Lako zapadamo u ovakav način razmišljanja, a da to i ne primetimo; ali kad se to desi, onda kao i ova masa ljudi postajemo prepreka ljudima da upoznaju svog Spasitelja. Isus nam kaže: Nemoj da ga koriš. Pozovi ga. Upravo zato sam i došao.

Neka nam Bog oprosti kad poput te gomile negodujemo što se neko meša u naše planove i kad nam zasmetaju oni koji mu vape za milost. Samo Hristos može da otvori slepe oči, ali on je nama poverio dužnost i privilegiju da objavimo ove reči: „Ohrabri se… on te zove.“

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Marko 10,35-45