Kao ljudi koje je oslobodila Hristova krv, trebalo bi da blistamo. Oni koji poznaju Isusa treba da zrače slavom. Ali svaki put kad zanovetamo, mi zamračujemo tu slavu. Iako je reč o dečjoj pesmi, ovi stihovi bi uvek trebalo da nam budu važni:
Ostavi svoj dom u Gunđavoj ulici,
preseli se na Trg vedrine,
jer na tom trgu Isus živi,
tamo će sunce da ti sine.
Za hrišćane je od velike važnosti da dobro znaju ovu istinu: zahvaljujući Isusu, očišćeni su od krivice i nečistote greha. U Hristu imamo neverovatnu slobodu, a pošto u nama boravi Duh, usred životnog haosa i sveta koji odbacuje Hrista možemo da doživimo tu slobodu i nadu koju nam ona pruža. Evanđelje nije samo početna tačka naše vere; ono je sve. Gospod nas u svojoj ljubavi neprekidno podseća na istinu da smo njegova deca kako bismo napredovali u hodu s njim.
Naš položaj u Hristu je nepromenljiv. Kad nas jednom usvoji u svoju porodicu, Bog nikad neće pustiti našu dušu. I u najgorim životnim periodima jednako smo blizu Bogu kao i u najboljim, jer je naš položaj pred Ocem utemeljen na Hristovoj pravednosti, a ne na našoj. S Bogom smo izmireni ne zbog nečega što smo mi uradili ili što se u nama desilo, već zahvaljujući onome što je za nas učinjeno.
Kao što je Martin Luter rekao, evanđelje je na neki način potpuno van nas.1 Ako neprestano preispitujemo sebe da bismo utvrdili kako napredujemo, činiće nam se da uopšte i ne stojimo pred Bogom. Ali kad shvatimo da je Božji večni plan da nas saobrazi s likom svoga Sina i kad shvatimo da nam poslušnost Hristu to omogućava, počećemo da osećamo tu Duhom pokrenutu radost koju nam Bog tako milostivo daje. Kad se to desi, otkrićemo da imamo mnogo manje razloga da se žalimo!
Moramo da gradimo spasenje sa strahom i trepetom, jer nam Božje delo u nama omogućava da živimo po njegovoj volji i da budemo radosni i zadovoljni zbog toga (Filipljanima 2,12-13). Dok to činimo, učimo kako da istinski blistamo – a drugi će tada videti Hrista u nama. Zbog čega gunđate danas? Možda vam taj slavni položaj Božjeg deteta više nije blizak? Kad danas poželite da gunđate, bilo u sebi, bilo nekom drugom, radije obratite to u reči zahvalnosti za sve što je Bog učinio i čini za vas. Tada ćete blistati.
- „Dve vrste pravednosti.“