Istina za život

On nas je rodio

„Kad, dakle, imamo velikog prvosveštenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božijeg, držimo se čvrsto našeg veroispovedanja… Pristupajmo, dakle, slobodno prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat kad nam zatreba pomoć.“ Jevrejima 4,14, 16

Stari zavet neprekidno podvlači koliko su veliku odgovornost imali prvosveštenici u Izrailju (vidi npr. 2. Mojsijeva 29 i 3. Mojsijeva 16). Položaj prvosveštenika nije trebalo uzimati zdravo za gotovo. Jedino je on mogao da uđe u Svetinju nad svetinjama, središnju prostoriju jevrejskog hrama. Samo on je mogao da prinese krvnu žrtvu „za narodne grehe učinjene iz neznanja“ (Jevrejima 9,7). Iako ni sam nije bio bezgrešan, zastupao je svoju zajednicu pred Bogom.

Ipak, kao što nam pisac Poslanice Jevrejima kaže, postojao je jedan Veliki prvosveštenik – naime, Isus – koji je učinio ono što nijedan drugi nije mogao i na svojim leđima poneo odgovornost kakvu nijedan drugi čovek nije mogao.

Isus nije prošao kroz zavesu da bi u jerusalimskom hramu došao do Svetinje nad svetinjama; on je prošao kroz nebo i sada u naše ime stoji pred Očevim prestolom. Ne moramo da žalimo što fizički nije s nama na zemlji – ne samo zato što je posredstvom Svetog Duha i dalje s nama, već i zato što njegovo odsustvo znači da nas čak i sada zastupa pred Bogom Ocem (Jevrejima 7,25).

Zato u Novom zavetu za službu nije zadužen red sveštenika koji prinose krvne žrtve. Oni koje je Bog pozvao i koji imaju tu privilegiju i dužnost da vode i poučavaju Božji narod ne moraju pred Bogom da zastupaju njegov narod kao što su to činili sveštenici u starozavetno vreme. Pošto je naš Veliki prvosveštenik ponudio jedinu i najveću žrtvu za naše grehe, nema potrebe za bilo kakvim zastupnicima. Njegovo sveštenstvo ne ostavlja mesta nikakvim prinosima za greh, ni na nebu ni na zemlji. Jedino je on mogao da umre i da nas zastupa i samo on je to i učinio.

Veličina Hristovog svešteničkog položaja leži u činjenici da je on jednom za sva vremena prineo sebe na žrtvu za naše grehe. Nije nam potrebno ništa osim priznanja da „ima neprolazno sveštenstvo zato što on ostaje doveka“ (Jevrejima 7,24). Samo Isus može da, na osnovu svojih zasluga, spase nas koji prilazimo Bogu. On svagda živi da se moli za svoj narod. On to radi za vas upravo sada. Zato imate siguran pristup nebeskom tronu kad god se molite, kao i vaša duša onog dana kad umrete. Sve što treba da radite danas jeste da čvrsto ispovedate svoju veru u Velikog prvosveštenika, koji je uradio sve što je bilo neophodno.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Jevrejima 7,23-28