Obećanje o hrani je ohrabrilo Jakova i porodicu da napuste svoju zemlju pogođenu glađu i presele se kod Josifa u Egipat. Izvesno vreme je sve teklo savršeno. Međutim, kad je novi faraon došao na vlast, život im se promenio nagore. Faraonu se nije dopadalo to što je Izrailjaca bilo sve više, tako da su zapali u nemilosrdno ropstvo. Život im je postao ispunjen suzama i gorčinom.
Božji narod je i dalje imao Božja obećanja, ali ona su sada delovala prazno. Dok su bili slobodni i siti, lako su se uzdali u Boga. Sad kad su postali robovi, to je već bilo mnogo teže. Tokom dugih godina tlačenja, neki su verovatno sebi rekli: Čini mi se da je Bog zaboravio šta je obećao. Nisam više siguran da će učiniti ono što je rekao. Ipak, uprkos svemu, prizivali su Boga i očajnički se molili za izbavljenje.
Bog nije zaboravio i njegov odgovor je stigao. Čuo je njihove vapaje; čuo je kako uzdišu i pritekao im je u pomoć. Nije hteo da ih prepusti očajanju, već da ostvari svoj plan i oslobodi narod iz ropstva. „Opomenu se Bog zaveta svog“ – to, međutim, ne znači da je zaboravio na obećanje koje je dao Avraamu, već da je sada, u pravom trenutku (mada bi, bez sumnje, njegov narod odabrao neki raniji), delovao i sačuvao zavet sa svojim narodom.
Ovo je nešto što Božji narod danas baš kao i tada mora da zna: Bog čuje naše uzdisanje. Bog zna u kakvoj smo situaciji i preduzeće nešto. Nijedno od njegovih obećanja neće ostati neispunjeno. Kad smo u tolikoj nevolji da ne možemo ni da govorimo, otkrivamo da se u našim uzdasima Sveti Duh moli za nas (Rimljanima 8,26-27). Eto, toliko se Bog brine za sve nas i toliko je čvrsto rešen da čini večno dobro svom narodu.
Kad vam se učini da niko ne čuje vapaj vaše duše – kad se pitate da li je ikome zaista stalo – setite se kako se Bog otkrio u Egiptu i, pre svega, u svom Sinu:
Zar da budem obeshrabren?
Čemu sena u srcu mom?
Zašto da budem usamljen
I čeznem za nebom, domom,
Kad Isus je moje nasleđe?
Moj verni prijatelj on je:
On svakog vrapca poznaje,
I znam da čuva i mene.1
Nastavite da vapite za izbavljenjem. Bog čuje, stalo mu je i na delu je za vas.
- Civilla D. Martin, “His Eye Is on the Sparrow“ (1905).