Dnevna pobožnost Džona Pajpera

Ko stoji iza svega

Jer nas je u njemu izabrao pre stvaranja sveta – da budemo sveti i neporočni pred njim, odredivši nas unapred u ljubavi, blagonaklonošću svoje volje, da nas Hristovim posredstvom usini. (Efescima 1:4-5)

Iskustvo Čarlsa Sperdžena ne prevazilazi mogućnosti bilo kog drugog hrišćanina.

Sperdžen, koji je živeo od 1834. do 1892, bio je savremenik i prijatelj Džordža Milera i Hadsona Tejlora. Više od trideset godina je služio u crkvi Metropoliten Tabernakl u Londonu kao njen do sada najpoznatiji pastor.

Njegove propovedi su bile tako silne da su se ljudi svake nedelje obraćali Hristu. Njegove propovedi se i dan-danas štampaju i mnogi ga smatraju evangelizatorom za uzor.

Ovako se on priseća onoga što mu se desilo kad je imao 16 godina. Taj događaj je zauvek oblikovao njegov život i službu.

Kad sam prilazio Hristu, mislio sam da sve to radim sam i mada sam najusrdnije tražio Gospoda, nisam ni pretpostavljao da je Gospod tražio mene. Mislim da mladi obraćenik u početku nije toga svestan.

Sećam se dana i časa kada sam prihvatio te istine [doktrinu suverene i moćne milosti] u svojoj duši − kada su se, kao što je to Džon Banjan rekao, kao vrelo gvožđe usekle u moje srce i sećam se kako sam osetio da sam, sasvim iznenada, od malog deteta postao čovek − da sam napredovao u poznavanju Pisma, našavši jednom zauvek taj trag ka Božjoj istini.

Jednog dana sam sedeo u Božjem domu, ne razmišljajući previše o propovedi koju slušam, jer nisam verovao u nju.

Pogodila me je misao: Kako si ti to postao hrišćanin? Tražio sam Gospoda. Ali kako to da si tražio Gospoda? Istina mi je u trenutku sevnula pred očima − ne bih ga tražio da nešto nije uticalo na moj um da ga potražim. Molio sam se, pomislih, ali onda sam se zapitao: Otkud to da sam se molio? Čitao sam Sveto pismo i to me je navelo da se molim. A otkud to da sam čitao Sveto pismo? Jesam ga čitao, ali šta me je navelo na to?

Tada sam u trenutku uvideo da iza svega toga stoji Bog i da je on bio Začetnik moje vere, tako da mi je cela doktrina milosti postala jasna, a od te doktrine do današnjeg dana nisam odstupio i želim da ovo bude moje neprekidno priznanje: „Promenu u sebi u potpunosti pripisujem Bogu“.

A šta je s tobom? Da li i ti svoje obraćenje u potpunosti pripisuješ Bogu? Da li on stoji iza svega? Da li zbog toga slaviš njegovu suverenu i moćnu milost?