Istina za život

Gde si?

„Sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu… A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?“ 1. Mojsijeva 3,8-9

Bez obzira na etničke, jezičke i geografske granice, deca u celom svetu vole da se igraju žmurke. To je univerzalna i nevina igra. Ipak, prva igra žmurki nije bila ni zabavna ni nevina. Bila je smrtno ozbiljna.

Nakon čina neposlušnosti u vrtu, Adam i Eva su se zaklonili jedno od drugog velikim smokvinim lišćem, a od Tvorca su pobegli u zaklon drveća u vrtu. Pokušali su da ostanu neprimetni – a Bog je došao da ih potraži s jednostavnim pitanjem: „Gde si?“

Ovo pitanje okreće naglavačke uobičajenu pretpostavku da je čovek taj koji traži Boga, dok se Bog krije negde u svemiru. Umesto toga, otkrivamo suprotno: mi se krijemo, a Bog je taj koji dolazi da nas traži.

Možda nam zvuči čudno što Bog postavlja ovakvo pitanje prvim ljudima. Na kraju krajeva, zar Bog već ne zna sve? Ali Bog nije pitao Adama i Evu gde su kako bi dobio neku novu informaciju, već da bi im pomogao da shvate u kakvoj su se situaciji našli. Bog je došao da ih privuče, a ne da ih istera.

Zamislimo kako je sve Bog mogao da reaguje na Adamovo i Evino odmetanje. Da je reagovao strogom osudom, odmah bi sproveo smrtnu kaznu na koju ih je i upozorio (1. Mojsijeva 2,16-17). Međutim, u Božjoj prirodi je da uvek bude milostiv; zato im je došao samo s pitanjem. To je prva slika Božje milosti koju susrećemo nakon što mu je čovečanstvo okrenulo leđa. Ipak, u svojoj neizmernoj nežnosti, on im je dozvolio nešto što nisu zaslužili: priliku da odgovore i da se vrate.

Nikome od nas ne bi bilo prijatno kad bi naši najbliži mogli da vide sve naše najskrivenije misli i ranije postupke. Možemo da krijemo istinu jedni od drugih, a možda čak i sami od sebe, ali uzaludno je kriti se od Boga. Jednostavno ne postoji mesto na kome možemo da se sakrijemo niti možemo da prebacimo krivicu na druge.

Ne smemo verovati u laž da Bog neće videti te „male“ grehe koje krijemo od drugih. On ih vidi. On poznaje našu dušu i tačno zna šta smo uradili i u kakvom smo stanju. Divno je što ne moramo da se pravimo da možemo da se sakrijemo. On nam dolazi s milošću, a ne sudom, jer „Bog, naime, nije poslao Sina u svet da sudi svetu, nego da se svet spase njegovim posredstvom“ (Jovan 3,17). Da li vas opterećuje neki uporni greh ili se potajno stidite nečega? Da li hoćete da i od Boga sakrijete ono što ste sakrili od drugih? Sad je najbolje vreme da prestanete sa skrivanjem. Iskoračite na svetlo. Otkrijte ono što pred njim ne može da ostane sakriveno kako bi on to prekrio svojom krvlju i kako biste znali da je sve na videlu i da vam je sve oprošteno. On je Bog koji nas voli, spasava i želi da nam bude prijatelj

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

1. Jovanova 1,8-2,2