Istina za život

Naš saosećajni Pastir

„A kada je Gospod vide, sažali se na nju i reče joj: ne plači. Tada priđe, dotače mrtvački sanduk – nosioci pak stadoše – i reče: mladiću, tebi govorim, ustani.“ Luka 7,13-14

Dolazak Božjeg carstva nije najavljen spektakularnim i dramatičnim pobedama nad silama i vlastima ovog sveta, već nečim što donosi mnogo veći preobražaj: velikim saosećanjemnjegovog Cara.

U svojim izveštajima o Isusu pisci evanđelja nam opisuju niz susreta koji nam pokazujuda Hristovoj saosećajnosti nema premca. U tim događajima vidimo da se u primerima Hristovog saosećanja otkriva njegova moć. U 7. glavi svog evanđelja, na primer, Luka naglašava s koliko saosećanja se Isus poneo prema udovici kojoj je umro sin – što je reakcija koja razvejavasve sumnje o njegovoj veličini.

Žena u ovom delu Lukinog izveštaja bila je u stvarno teškom položaju. Već je ranije ostala bez muža, a sada joj je umro i sin. U drevnom bliskoistočnom društvu to je značilo da sadaviše nema nikoga ko bi je zaštitio i brinuo se o njoj. Očekivao ju je život ispunjen tugom, usamljenošću i nesigurnošću – a zatim i završetkom porodične loze.

Ali u toj ogromnoj nevolji došao joj je Isus: „Kada je Gospod vide, sažali se na nju i re-če joj: ne plači.“

Sve što je trebalo da pobudi saosećanje u našem blagom pastiru jeste samo pogled na tužalosnu ženu. Reč „sažali“ bi ovde mogla da se prevede i našim ekvivalentom „Steglo mu se srce.“ Kad Isus, u kome i kroz koga je sve stvoreno, vidi žalost i tugu u ovom palom svetu, on toi oseti. To je car kome je zaista stalo.

Još lepše je to što je Isus imao moć da odgovori na udovičinu potrebu i zato je rešio da uradi ono što je samo on i mogao: da vrati mrtvoga u život. Međutim, on nije samo oživeo sinai tako spasao majku tuge – on je učinio i nešto važnije, naime, otkrio se okupljenima (a i nama!) u svoj svojoj sili, dobroti i autoritetu – čak i nad smrću.

Scene poput ovih nam pokazuju da kad vidi bolest ili smrt, te velike neprijatelje čovečanstva, Isus ne ostaje na tome da ih samo prokomentariše. On ih i savlađuje. On čuje povike tuž-nih i teši ih, ne samo u zemaljskom, privremenom smislu, već i u konačnom, savršenom i več-nom smislu, tako što daje sebe kao put ka spasenju svima koji uzveruju.

Naš Car nije samo bezgranično moćan; on je i bezgranično saosećajan. A kombinacija tedve osobine dovoljna je da nas provede kroz svaku tugu i žalost ovog sveta, sve dok ne stanemo pred njega i ne obriše nam svaku suzu iz oka.

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Luka 7,1-17