Božje carstvo se potpuno razlikuje od bilo kog zemaljskog carstva koje je postojalo ili će ikada postojati. Zemaljska carstva su pod vlašću vladara čija je moć ograničena i neizbežno opada. Ali Božje carstvo je nešto mnogo veće od geopolitičke strukture ili delića istorije. Ono je večno, univerzalno, lično, a Bog će vladati njime na sva kolena (Psalam 145,13).
Ove istine moramo imati na umu kada se molimo: „Neka dođe carstvo tvoje.“ Kad sledimo Isusov primer i ovako se molimo, jedna od stvari koje tražimo je da se Božja bezgranična vlast sve više utvrđuje u našem srcu i životu. Molimo se da oni koji poznaju Hrista žive u sve većoj i radosnijoj pokornosti njegovoj vlasti.
Ovakav stav se umnogome razlikuje od svega sa čime se svakodnevno susrećemo. Savremena zapadnjačka kultura uglavnom uzdiže lična dostignuća i nezavisnost. Takođe nas podstiče da verujemo kako mi imamo kontrolu nad svime. Ali kad u naš život dođe Božje carstvo – kad se molimo da Isus zauzme mesto koje mu i pripada, a to je presto našeg srca – dolazi do prave revolucije. Više nismo robovi greha. Car tvorevine sad boravi u našem životu i počinje da nas saobražava s likom svoga Sina (Rimljanima 8,29). Kad se ovako molimo, Sveti Duh nam služi tako što uspostavlja carsku Božju vladavinu u svakom domenu našeg života.
A ni to nije sve. Kad se molimo: „Neka dođe carstvo tvoje“, takođe priznajemo da je Bog car svih naroda – da vlada svime što se trenutno događa. Isaija opisuje Boga kako zviždukom doziva narode da dođu „s kraja zemlje; i gle, oni će doći odmah, brzo“ (Isaija 5,26). Car okuplja narode kao što mi možda pozivamo psa ljubimca da uđe u kuću. Kad on zazviždi, oni mu dolaze.
Zato ne bi trebalo da se uspaničimo ili se osetimo ugnjeteno kad dođe do neke promene u zemaljskoj vlasti. Umesto toga možemo da se radujemo u Gospodu, našem caru, koji suvereno vlada svime.
Njegovo carstvo neće propasti,
On zemljom i nebom vlada;
A ključ pakla i smrti
Sad Isusu našem pripada:
Digni svoj glas i digni srce!
Raduj se, kažem, raduj se! 1
1. Charles Wesley, ”Rejoice, the Lord Is King!“ (1744).