Istina za život

Posvećeni i uporni

„Ali se ja jednako držah Gospoda Boga svog. I zakle se Mojsije onaj dan govoreći: Zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojim, dopašće tebi u nasledstvo i sinovima tvojim doveka; jer si se sasvim držao Gospoda Boga mog.“ Isus Navin 14,8-9

Mnogim ljudima lepo krene u životu, ali kasnije izgube sve što ih je nekada činilo uspešnim. Možda su kao mladi bili poznati. Sa 40 godina su već istaknuti, uticajni i na položaju. U crkvi takve pojedince – štaviše, i sami sebe – možemo smatrati vrlo korisnima Bogu. Ipak, prečesto smo u iskušenju da postanemo gospodari jučerašnjice tj. da se često osvrćemo ka „dobrim starim vremenima“ i gunđamo na savremeno doba i promene koje je donelo.

Ovo se odnosi na mnoge ljude, ali Halev nije bio takav. On je uspeo da izbegne potencijalnu apatiju i održao se u veri. Zrele godine proveo je u ne baš poželjnom okruženju. Od 40. godine počelo je njegovo četvorodecenijsko lutanje po pustinji, jer ljudi oko njega nisu imali vere u Boga. Ipak, u tom periodu ispunjenom frustracijom i lutanjem, Halev se nije prepustio ozlojeđenosti i nezadovoljstvu.

Situacija je na kraju postala tako loša da su ljudi počeli da traže vođu koji bi ih vratio u ta dobra stara vremena (4. Mojsijeva 14,4). Ipak, nikome ne treba vođa koji bi ga vratio u prošlost; to možemo i sami! Nama su potrebne vođe da nas poguraju napred. Postoji sutra. Postoje generacije koje će tek doći. Postoje ciljevi koji tek treba da se otkriju u Božjem planu za naš svet.

Halev nam otkriva upravo takav duh. Očiglednu posvećenost njegovog mladićkog doba pratila je i postojanost u zrelom dobu. Bio je posvećen i postojan ne samo sa 40, već i sa 50, 60 i 70 godina. Decenije su prolazile, a on se „jednako drža Gospoda.“

Kod mnogih ljudi se desi da osnivanje doma, poslovni i zdravstveni problemi i slično budu praćeni gubitkom duhovnog žara i efikasnosti. Mnogi imaju dosta sredstava, energije i mudrosti da ponude, ali umesto toga reše da se opuste i rad u službi prepuste narednoj generaciji. I oni, kao Izrailjci u pustinji, postaju nezainteresovani i počinju da budu cinični i kritički nastrojeni, ne primećujući da se sami duhovno raspadaju.

Kakva je vaša posvećenost, kakvi su vaši razgovori, imate li i dalje duhovnog žara? Da li je sve isto kao i nekad? U crkvi danas, kao i u generaciji Izrailja u pustinji, postoji velika potreba za iskusnim ljudima vere koji su postojani i posvećeni, u dobru i u zlu, dok se tokom godina polako kreću ka nasledstvu koje je Gospod obećao svojim vernim sledbenicima. Kako je to kod vas danas – i kako će biti za deset godina?

Pitanja za razmišljanje

Istina za život
img-heart
img-hand

Kako me Bog poziva da drugačije razmišljam?

Kako Bog preuređuje osećanja u mom srcu - ono što volim?

Šta me Bog poziva da uradim tokom današnjeg dana?

Dodatno čitanje

Sudije 1,1-20