Tri dobra razloga da se krstite

Drugi članci:

Bobi Džejmison

13. januar 2025.

Tri dobra razloga da se krstite

Zašto da se krstite?

Zašto treba da se krstite? Dozvolite mi da vam da tri razloga. Nadam se da ćete ove razloge doživeti ne samo kao uverljive, već i kao poziv koji privlači i nadahnjuje. Kao što ćemo videti, Hristos ne samo da zapoveda vernicima da se krste, već je krštenje i dar koji nam milostivo daje za naše dobro i blagoslov.

Evo tri razloga zašto treba da se krstite: (1) da poslušate Hristovu zapovest, (2) da javno ispovedite veru u Hrista i (3) da se zvanično obavežete Hristu i njegovom narodu.

1. Da poslušate Hristovu zapovest

Zašto treba da se krstite? Da poslušate Hristovu zapovest. Koju zapovest? Onu koju nam daje u Mateju 28,19. Pogledajmo ovaj stih u kontekstu:

„Tada im Isus priđe i reče: »Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i sve narode učinite mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da se drže svega što sam vam zapovedio. I evo, ja sam s vama svakog dana, sve do kraja sveta«“ (Mt. 28,18-20).

Ovde se Isus obratio svojoj jedanaestorici učenika nedugo nakon što je umro za naše grehe i vaskrsao iz mrtvih. On je ostvario spasenje, a sada je poverio svojim učenicima zadatak da objavljuju vest o tom spasenju svakom narodu na zemlji. U 18. stihu saznajemo da, kao rezultat svoje spasonosne smrti i vaskrsenja, Isus ima „svu vlast na nebu i na zemlji.“ On je vrhovni vladar univerzuma, suveren nad suverenima.

Isus je tada dao svojim učenicima – a samim tim i svim vernicima – jednu glavnu zapovest: „Činite učenike“ (Mt. 28,19). Isus je zapovedio svojim učenicima da prave učenike. On zahteva od svojih sledbenika, tada i sada, da pozivaju druge da ga slede. Zatim je dao tri dodatna uputstva koja nam pokazuju kako da „činimo učenike.“ Prvo, treba da idemo. Treba da idemo tamo gde su narodi, bilo da to znači preći ulicu, preći grad ili preći okean. Drugo, krštavamo one koji slede Hrista. I na kraju, kaže nam da učimo nove učenike da se drže svega šta im je zapovedio. Postati Isusov sledbenik znači celim svojim životom verovati Isusu, slediti Isusa, učiti i poslušati Isusova učenja i slediti njegov primer.

Dakle, prema Isusovim rečima, „činimo učenike“ tako što krštavamo istinske vernike i učimo ih da budu poslušni svemu što je Isus zapovedio. Redosled je važan: činite učenike, krštavajte, učite.

Da li ste Isusov učenik? Onda to treba da pokažete krštenjem – tako je Isus rekao. Isus želi da se oni koji su mu verovali kao Spasitelju i potčinili mu se kao Gospodu krste. Kao što vidite, krštenje javno identifikuje nekoga kao Isusovog učenika. Krštenje zvanično i javno upisuje učenika u Hristovu školu.

Bog obeležava svoj narod kroz krštenje. Krštenjem, mi praktično oblačimo dres na kojem piše „Tim Isus“—igramo po njegovim pravilima i sledimo njegove zapovesti. Ako sledimo Isusovu zapovest da se krstimo, time izjavljujemo da smo posvećeni ispunjavanju svega što je on zapovedio.

Šta tačno Isus misli kada kaže „krstite“? Evo definicije krštenja koju sam dao u jednoj drugoj kratkoj knjizi pod nazivom Razumevanje krštenja (Understanding Baptism):

To je pomalo opširno. Jednostavnije rečeno, krštenje je čin vernika kojim javno posvećuje sebe Hristu i njegovom narodu kroz potapanje u vodu.

Već smo videli iz Isusovog učenja u Mateju 28,19 da je krštenje način na koji neko javno odlučuje da sledi Hrista. Takođe ćemo videti biblijsku podršku za većinu ove definicije u naredna dva dela. Za sada možemo jednostavno primetiti da krštenje treba da se vrši potapanjem. Grčka reč baptizō, koja se u našem jeziku prevodi kao „krstiti,“ znači umočiti ili potpuno uroniti nešto u tečnost. Primeri krštenja u Novom zavetu impliciraju da je ono vršeno potapanjem (Jvn. 3,23; Dela 8,38–39), a potapanje se najbolje uklapa u sliku jedinstva sa Hristom u njegovom sahranjivanju i vaskrsenju, što ćemo razmotriti u sledećem delu (Rim. 6,1–4).

Da bismo saželi Isusovo učenje iz Mateja 28,19, možemo reći da je krštenje prva stavka na Isusovoj listi „sve što sam vam zapovedio.“ Zašto treba da se krstite? Zato što, ako sebe smatrate Isusovim sledbenikom, onda je, nakon pokajanja i vere (Mk. 1,15), prvi zvanični, javni čin koji Isus od vas traži upravo krštenje. Hrišćanski život je više od pukog sleđenja zapovesti, ali sigurno nije manje od toga. Dakle, nakon zapovesti da se pokajete i poverujete, ovo je vaš prvi „zadatak“ od Isusa. Sve što treba da uradite je da ispovedite svoju veru i nagnete se unazad.

2. Da javno ispovedite veru u njega

Drugi razlog zašto treba da se krstite jeste da javno ispovedite svoju veru u Isusa. Videli smo da je ovaj aspekt krštenja implicitan u Mateju 28,19. Međutim, on je eksplicitniji na nekoliko drugih mesta u Pismu.

Na primer, kada su oni koji su čuli Petrovu propoved na dan Pedesetnice bili presvedočeni o svom grehu, pitali su ga šta da učine, a on ih je pozvao da se pokaju i krste (Dela 2,37–38). Zatim čitamo: „Tada se krstiše oni koji su prihvatili njegove reči. Tako im je toga dana bilo pridodato oko tri hiljade duša“ (Dela 2,41). Prihvatanje reči i krštenje išli su ruku pod ruku. Svi koji su prihvatili evanđelje krstili su se, i samo oni koji su prihvatili evanđelje bili su kršteni. Krštenje je za one na Pedesetnici bio način da javno proglase svoje prihvatanje Hrista, raspetog i vaskrslog Mesije. Ujedno krštenje je način na koji vi možete i treba da javno objavite svoje pouzdanje u Hrista.

Slično tome, uzmite u obzir Pavlovo učenje u Kološanima 2,11–12:

„U njemu ste i obrezani svlačenjem grešne naravi, ne obrezanjem koje je izvršeno rukom, nego Hristovim obrezanjem, pošto ste s njim zajedno sahranjeni u krštenju i s njim zajedno vaskrsli verom u delotvornu silu Boga, koji ga je vaskrsao iz mrtvih.“

Obratite pažnju kako krštenje i vera idu ruku pod ruku. Obraćajući se zajednici krštenih hrišćana, Pavle kaže da su u krštenju sahranjeni i vaskrsli s Hristom. On čak koristi krštenje kao skraćenicu za čitav događaj njihovog obraćenja.

To čini jer je krštenje vidljiv, opipljiv, javni i dramatični izraz vere u Hrista. Ono je očigledno, nezaboravno i datumski određeno. Potpuno se pokvasite, a svi prisutni vas vide kako nestajete pod vodom i ponovo izranjate iz nje. Zato Pavle izdvaja krštenje kao znak obraćenja. Ali on ne spominje samo krštenje. On kaže: „S njim zajedno vaskrsli verom“ (Kol. 2,12). Pavle pretpostavlja da je vera bila prisutna u trenutku krštenja, jer je vera razlog krštenja. Vera u Božiju silu vaskrsenja bila je razlog zbog kog su se ti hrišćani krstili. I javno izražavanje te iste vere je razlog zbog kog i vi treba da se krstite.

Zašto je dobro javno izjaviti svoju veru u Hrista? Već smo videli da Hristos to zapoveda. Osim toga, izjava vere u Hrista dobra je za nju samu. Izjavljivanje vere je produbljuje. Ispovedanje vere je potvrđuje. Deljenje vere je osnažuje.

Ne samo to, krštenje nam pokazuje oblik čitavog hrišćanskog života. Ako ste hrišćanin, ne možete samo jednom izjaviti svoju veru prilikom krštenja, a zatim „zaćutati“ o Isusu do kraja života. Naprotiv, otvoreno ispovedati svoju veru u Hrista treba da bude deo vaše svakodnevnice od sada pa nadalje. Jedna od prvih stvari koje ljudi saznaju o vama trebalo bi da bude da ste hrišćanin. Da je Hristos vaš Spasitelj treba da bude ono o čemu ste najuzbuđeniji da govorite.

Osim toga, sam Isus upozorava da vera koja ostaje tajna nije prava vera. „Ko god mene prizna pred ljudima, priznaću i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima. A ko god se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem, koji je na nebesima“ (Mt. 10,32–33).

3. Da se obavežete Hristovom narodu

Videli smo da se kroz krštenje obavezujete Hristu. Sada ćemo videti da se kroz krštenje obavezujete i Hristovom narodu. Kao što smo već spomenuli, na dan Pedesetnice oni koji su primili reč krstili su se i pridružili crkvi (Dela 2,41). Svi koji su tog dana prihvatili Hrista bili su prihvaćeni od strane crkve. A način na koji ih je crkva prihvatila bio je krštenjem. U krštenju izlazite iz sveta i ulazite u crkvu. Kroz krštenje izjavljujete svoju vernost Hristu. U krštenju se priključujete Hristovoj zajednici. Vaša obavezanost Hristovom narodu logično, nužno i odmah sledi iz vaše obavezanosti Hristu.

Obavezivanje prema crkvi koje su učinili oni koji su se krstili na Pedesetnici nije bilo puko ispunjavanje obaveze. Umesto toga, ta nova obavezanost Hristovom narodu suštinski je promenila način njihovog života. Čitamo u sledećim stihovima da se cela crkva u Jerusalimu, uključujući onih tri hiljade koji su se krštenjem pridružili crkvi na Pedesetnici, posvetila apostolskom učenju, zajedništvu, lomljenju hleba i zajedničkim molitvama (Dela 2,42). Delili su svoje živote i svoja imanja (Dela 2,44). Čak su prodavali svoju imovinu kako bi prihode delili s vernicima u potrebi (Dela 2,45). Svakodnevno su se zajedno molili i obedovali (Dela 2,46). Plod njihove posvećenosti jedni drugima bilo je bogato i privlačno zajedništvo koje je izazivalo strahopoštovanje kod onih izvan zajednice (Dela 2,43). Sredstvo kojim su se posvetili jedni drugima bilo je krštenje. Kroz krštenje, ovi vernici su se povezali s Hristom i jedni s drugima. Drugim rečima, kroz krštenje se obavezujete Hristovom narodu.

Da krštenje obavezuje jednog hrišćanina Hristovom narodu vidimo i u 1. Korinćanima 12,13. Pavle piše: „Jer, svi smo jednim Duhom u jedno telo kršteni – bilo da smo Judeji ili Grci, bilo da smo robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni.“ Da li Pavle ovde misli na krštenje vodom ili krštenje Duhom? Predložio bih da Pavle ima na umu oba. Hrišćani su nanovorođeni i sjedinjeni s Hristom i njegovim telom delovanjem Duha, a naše krštenje vodom simbolizuje to krštenje Duhom.

Neki postavljaju pitanje da li se „krštenje u jedno telo“ odnosi na univerzalnu ili na lokalnu crkvu. Ovde bih predložio da prvo podrazumeva drugo. Na drugim mestima, Pavle povremeno koristi pojam „telo“ Hristovo da opiše sve vernike u svim vremenima i na svim mestima (vidite Ef. 1,22–23). Ali u narednim stihovima 1. Korinćanima, Pavle se fokusira na lokalnu crkvu. Samo u lokalnoj crkvi jedan član može pogrešiti i reći drugom: „Nisi mi potreban“ (1. Kor. 12,21). Samo u lokalnoj crkvi članovi mogu ukazivati čast manje časnim delovima tela (1. Kor. 12,23–24). Samo u lokalnoj crkvi svi mogu zajedno patiti i svi se mogu zajedno radovati (1. Kor. 12,26). Dakle, s obzirom na kontekst celog poglavlja, Pavle u 13. stihu kaže da nas krštenje ujedinjuje s telom Hristovim — to jest, s lokalnim telom Hristovim. Krštenje nas uključuje u živi organizam koji je lokalna crkva.

U krštenju se pitaju dve strane i obe se obavezuju. U krštenju vi tražite dobrodošlicu, a crkva vam je pruža. U krštenju vi se zavetujete crkvi, a crkva se zavetuje vama. Hrišćanski život nije namenjen da se živi privatno niti samostalno. Krštenje uvodi vaš život u svetlost brige i ljubavi crkve. Krštenje vas uključuje u zajednicu Hristovog naroda, koja osnažuje i održava vaš život.

Ovaj članak je prilagođen iz knjige Zašto treba da budem kršten? (Why Should I Be Baptized?) autora Bobija Džejmisona.

  1. Bobi Džejmison, Understanding Baptism, Church Basics (Nashville, TN: B&H, 2016), 6. ↩︎

Kopirajt © Crossway

Podelite članak: